Title

Lana

Mirna noć, kiša rominja po prozorima. A ja sjedim sa mojim prijateljem Stivenom i uživam u toplini doma u ovoj hladnoj jesenjoj noći. Polako, počinjemo priče koje su stoput ispričane u ovakvim slićnim hladnim jesenjim noćima.

E ovako da ti počnem, to ti je bilo davno jos dok sam bio peti razred. Jedne većeri slične ovoj dobili smo novog člana porodice. Jednog minijaturnog pekinezera pod imenom Lana. To ti je bilo bez pretjerivanja najslađe stvorenje koje su moje dječije oči ikad vidjele. Ona je bila naj minijaturniji kučić koji je ikad postojao.

Mojoj sreči nije bilo kraja, i kada je došlo vrijeme spavanja nerado sam otisao u krevet jer sa želio da jos malo se poigram sa njom. Sestra mi je rekla "ako nebudeš spavao Lana će se naljutit i otić" . Jutro sam jedva čekao da svane da se mogu igrat sa Lanom ali me je čekalo neprijatno iznenađenje, morao sam da krenem u školu. Dok sam se spremao došla mi je tad mi se činilo dobra ideja, stavit ču Lanu u torbu i povest je sa sobom u školu ne nadajući se da će ona počet da laje ako bi se to mogao nazvati lavež za vrijeme nastave. U školi su svi prvo bili iznenađeni lavežom dok nisu posumnjali na to da je neko donjeo cuku u školu, ali kad je ponovo zalajala bilo je očigledno. Profesorica njemačkog me je pogledala tako da sam se skamenio. Samo sam mislio šta ako me radvoje od nje, sad tek kad sam je dobio.Na moje iznenađenje ona se samo nasmijala i rekla da izvadim Lanu iz torbe jer će se jadna ugušit.

Sva djeca u razredu su poludila skačući oko nje u tolikoj mjeri da sam se prepao da će je rastrgati kao divlje zvijeri. Profesorica je nazvala moju mamu i rekla da će me pustiti kuči da dovedem cuku jer se jadna Lana istraumirala od sve te djece. Ja ko svako dijete sam se obradovao tom vijesću, nabrzinu sam skupio sve knjige u torbu i zaputio se prema izlaznim vratima. Na izlazu direktor me je zaustavio i grubim glasom pitao "kuda ćeš " ali kad je vidio malu Lanu koja je u to vrijeme stala u moju sičušnu šaku, razniježio se i pustio me da idem. Putem do kuče sreo sam Anitu sa Lili preljepim labradorom, pozdravili smo se i ja sam spustio Lanu da se malo poigra sa Lili ali je počela da reži na nju i iz straha da se ne pobiju, strpo sam je u ruksak i nasptavio put kuči. Na vratima me je dočekala mama i sestra vidno ljute što sam poveo Lanu u školu, ali u njihovim licima se nadzirao neki maleni osmjeh jer se iz daleka moglo vidjeti koliko sam postao vezan za nju. Sutra prilikom spremanja u školu mama je pazila da slučajno ponovo nebi poveo Lanu, i tako je prozrijela moj savršeni plan da ponovo eskiviram nastavu i odem sa Lanom u šetnju. Taj dan dok sam sjedio u školi i slušao nastavu misli su mi bile na drugoj strani, sa Lanom. Jedva sam čekao da stignem kuči i odvedem je u šetnju pored olimpijskog bazena na otoci, ali kad sam došao kuči čekalo me je jedno prekrasno iznenadjenje. Lana se igrala sa Lili, tog dana je stekla najbolju pirjateljicu. I tako su prolazili dani ,koji su se pretvatali u mjesece pa u godine. Moja Lana i ja smo postajali sve više vezani jedno za drugo. Sve do tog dana, tog sumornog hladnog zimskog jutra. Sarajevo je okovao snjiježni prekrivač koji je zaustavio saobračaj čitav, ni škole nisu radile. Mislio sam da će to biti preljep dan za igru rezervisan samo za mene i nju. Izašli smo vani da se igramo, dok je mama bila na poslu a sestra je otisla u Austriju sa svojim tadašnjim mužem. Nakon duge igre odlućio sam da uđem u kuču malo da se ugrijem a Lanu sam ostavio ispred da se igra sa Lili, nisam ni slutio koji horor ce se ubrzo odigrati. Umor me je savladao, i dok sam sjedio i gledao TV prispavalo mi se. U trenu me je prenjelo i ja sam pao u san. Kroz par sati sam se probudio i svatio da je Lana jos uvijek vani, a nisam ćuo Lili. Brzo sam se obukao i izašao vani da potražim nju. Nakon dugih sati, kad sam shvatio iako nisam želio da priznam to, jednu groznu vijest koja mi je slomila srce kao smrt najbliže osobe. Lana je nestala !!!!!

Demir Muhamed